Bjelovarske magle

Ova galerija sadrži 3 fotografije.

Galerija | Ostavi komentar

Utišana pjesma

Promocija

Promocija moje knjige “Utišana pjesma” održana je 13.4.2018. u 19 sati u Narodnoj knjižnici Petar Preradović.

Više na ovom linku..

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Behar

behar

Nije mi žao cipela
umrljanih blatom, mokrih nogu,
klizave trave, do dođem
nadomak cvjetova

Uz stare ruševne kuće
u kojima već odavno
nitko ne stanuje,
polomljena su debala voćaka,
o kojima nitko ne brine.

Priroda to ne zna.
U proljeće okiti svaku
voćku tisućama cvjetića.
Odjene ih nebeskim skladom
anđeoskih drhtavih košuljica.

Cvijet i ja smo jedno.
Pupamo, cvatemo, osipamo se
i sutra, prekosutra
ostati će samo stihovi
a možda i njih vjetar odnese.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Moje i tvoje plavo

potocnice

Moje plavo je u potočnicama,
zumbulima i kalničkim zvončićima.
Safiri u paperju trave.

Nadam im se, dočekujem ih.
Spremam pehare bistre vode
i plavo i ja postajemo harmonija.

Tvoje plavo nema kraja.
Ono je u tebi. Hropće, uzdiše,
šumi, valja, talasa, uspavljuje…

Vjenčan si s morem
zavjetom od soli, joda
i lustre što neumorno bljeska.

Pišemo pjesme tom plavom.
Ja i ne znam o ničem doli o cvijeću
a ti da i hoćeš
od mora ne možeš pobjeći.

Samo mojih cvjetića-pjesama je malo
a tvoje ribarske mreže
otežale su od morskih oda.

Očima boje plavog zumbula
gledaš me kako se kupam
u moru dragosti tvojih riječi.

Ti i ja snažno vezani
u Modugnovom plavom.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Ima u mirisu đurđica…

ima-u-mirisu

Ima u mirisu đurđica
nešto od dobrote čovjeka.
One njegove bjeline, mira,
potrebe da suosjeća.

Dok u maloj posudi,
između velikih listova,
proviruje par stapki
bijelih, bijelih zvončića
opoj njihov, uvlači se
u sve kutke prostora i čula.

I dobrota čovjeka miriše.
Sam on, gotovo je nije svjestan.
Riječi što ih izgovara,
dodir koji taži nemir,
otvorenost duha koji prihvaća,
vanjski su odrazi
đurđica u njegovoj duši.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Gdje je moja postelja

gdje je moja postelja

Desnom rukom zamahnem
a nogu savinem u koljenu.
Lijeva ruka i noga
ispružene su uz tijelo.

Tako se svake večeri
otiskujem u modrinu snova.
Klizim među travkama,
izvijam vretenasto tijelo
a meduze su mi svjetiljke.

Plivam od Suska, Cresa, Visa
pa sve do obale daleke Palagruže.

Zalutala sam.

Negdje sam među Jordanovim platnima,
prelazim iz odaje u odaju,
bez vrata, prozora, namještaja.
Žene u prljavobijelim haljinama
s čipkastim suncobranima
i muškarci s visokim cilindrima,
izmiču mi pred očima.
Nijemo prolaze, kao da netko nevidljiv
premješta njihove figure.

Sanjam li ja to te beskrvne svijetove
dok me moja plava postelja
čeka u okrilju spilje na Biševu?

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Paranjača

ParnjačaU blizini željezničkih postaja
postavljene su stare lokomotive.
Crne se te gvozdene mašine
i čini ti se da čuješ kako fućkaju.

Pokreću se veliki kotači.
Isprva tromo, polako a zatim
se okreću sve brže, brže i brže.
Oči ložača veselo svjetlucaju.

Moja lokomotiva zastaje
na svim onim postajama,
gdje šarene cvjetne glavice,
tvore potku mozaika krajolika.

Maslačak, tratinčica, vodopija,
podbjel, plućnjak i kockavica
uvijek su razlog zaustavljanja
i predaha, u ljepoti trenutka.

Punim tu parnjaču svim onim
što će me vući naprijed.
Uporno ponavljam pjesme, pišem,
razmjenjujem riječi, tražim ljubav.

Umjesto crnog ugljena i dima
moju lokomotivu pokreću boje,
smirenost moslavačke ravnice,
i nježnost, draga nježnost bliskih.

Objavljeno u Uncategorized | 2 komentara

Lišće



Da li si stvarno trčala Radićevim trgom
očekujući da se gomila raznobojnih listova
zakovitla zrakom i nježno lelujajući
polako prikloni zemlji?

Vidim te kako skupljaš to lišće,
stalno u nedoumici
jesi li izabrala ono najljepše.
Koje? Crveno, žuto, zeleno,
smeđe ili ono srebrnastosivo.

Gledaš kako titraju grane breza,
dok vjetar uporno češlja
veliku crvenolisnu bukvu,
koja pamti tvoje prve poljupce,
a mladi javori graciozno
trepere sitnim, plamenim listovima.

Nije ti dovoljan sav taj vatromet
u rukama jer već žudiš
za zlatnim lepezicama ginka,
šišarkama s Borika i
crvenim bobicama tise u
velikom gradskom parku.

Potrebni su ti i divlji kesteni,
a kući nećeš otići
bez osušenih čaški tulipanovca.
( Znaš, samo ti i ja poznajemo
mjesto gdje ćemo ga naći).

Sretna, rasprostrt ćeš svoje
blago na kuhinjskom stolu
i začas će cijela tvoja kuća
zašuštati, zamirisati, zasvijetliti
i, svako malo, okretat ćeš te
listove, grančice, plodove
dok konačno mir ne zavlada
oko tebe i u tebi.

Lišćem si ispisala svoju posvetu
jeseni, lišćem si oživjela onu
djevojčicu u sebi, lišćem prekrivaš
sve one godine koje su prošle
i u lišću koje ćeš skupljati
sljedeće jeseni, bit će tog istog
ganuća, htijenja i milosti.

Objavljeno u Uncategorized | 1 komentar

Šaptačica leptirima

Gotovo nečujno
bez naglih pokreta i glasanja
svakog dana silazi u vrt.
Obgrljena cinijama i ružama
udiše tišinu jutra
i nemuštim jezikom zaziva
ljubavnike.

Samo ona
čuje lepet svilenih krila
i gleda,uvijek zadivljeno
kako odabiru nevjestu
s kojom će pirovati
na zavjetu cvijeta i leptira.

Mladenka u širokoj,žarkoj haljinici
i on gizdav,urešen ornamentima
uranja svoja vitka ticala
u raskoš sladosti njenog bića
pred nijemim svjedokom vječnosti.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

 

Objavljeno u Uncategorized | 2 komentara

Galeb u meni

GaleboviEh, da mi je galeb biti!
Letjeti, letjeti
na kresti vala predahnuti.

Tamo gore, u visine stremiti.
Krilima se oblaka dotaći.

Glasnim krikom
svojem jatu kliktati.

U modre dubine roniti.
Srebrnu ribu Suncu pokazati.

Brazdu bijelog jedrenjaka pratiti
S vjetrom ga u leđa gurati.

Eh, da je meni galeb biti!
Prostranstva u sebi zadržati..

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar