Bjelovarske magle

Ova galerija sadrži 3 fotografije.

Oglasi

Galerija | Ostavi komentar

Utišana pjesma

Promocija

Promocija moje knjige “Utišana pjesma” održana je 13.4.2018. u 19 sati u Narodnoj knjižnici Petar Preradović.

Više na ovom linku..

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Behar

behar

Nije mi žao cipela
umrljanih blatom, mokrih nogu,
klizave trave, do dođem
nadomak cvjetova

Uz stare ruševne kuće
u kojima već odavno
nitko ne stanuje,
polomljena su debala voćaka,
o kojima nitko ne brine.

Priroda to ne zna.
U proljeće okiti svaku
voćku tisućama cvjetića.
Odjene ih nebeskim skladom
anđeoskih drhtavih košuljica.

Cvijet i ja smo jedno.
Pupamo, cvatemo, osipamo se
i sutra, prekosutra
ostati će samo stihovi
a možda i njih vjetar odnese.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Moje i tvoje plavo

potocnice

Moje plavo je u potočnicama,
zumbulima i kalničkim zvončićima.
Safiri u paperju trave.

Nadam im se, dočekujem ih.
Spremam pehare bistre vode
i plavo i ja postajemo harmonija.

Tvoje plavo nema kraja.
Ono je u tebi. Hropće, uzdiše,
šumi, valja, talasa, uspavljuje…

Vjenčan si s morem
zavjetom od soli, joda
i lustre što neumorno bljeska.

Pišemo pjesme tom plavom.
Ja i ne znam o ničem doli o cvijeću
a ti da i hoćeš
od mora ne možeš pobjeći.

Samo mojih cvjetića-pjesama je malo
a tvoje ribarske mreže
otežale su od morskih oda.

Očima boje plavog zumbula
gledaš me kako se kupam
u moru dragosti tvojih riječi.

Ti i ja snažno vezani
u Modugnovom plavom.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Ima u mirisu đurđica…

ima-u-mirisu

Ima u mirisu đurđica
nešto od dobrote čovjeka.
One njegove bjeline, mira,
potrebe da suosjeća.

Dok u maloj posudi,
između velikih listova,
proviruje par stapki
bijelih, bijelih zvončića
opoj njihov, uvlači se
u sve kutke prostora i čula.

I dobrota čovjeka miriše.
Sam on, gotovo je nije svjestan.
Riječi što ih izgovara,
dodir koji taži nemir,
otvorenost duha koji prihvaća,
vanjski su odrazi
đurđica u njegovoj duši.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Gdje je moja postelja

gdje je moja postelja

Desnom rukom zamahnem
a nogu savinem u koljenu.
Lijeva ruka i noga
ispružene su uz tijelo.

Tako se svake večeri
otiskujem u modrinu snova.
Klizim među travkama,
izvijam vretenasto tijelo
a meduze su mi svjetiljke.

Plivam od Suska, Cresa, Visa
pa sve do obale daleke Palagruže.

Zalutala sam.

Negdje sam među Jordanovim platnima,
prelazim iz odaje u odaju,
bez vrata, prozora, namještaja.
Žene u prljavobijelim haljinama
s čipkastim suncobranima
i muškarci s visokim cilindrima,
izmiču mi pred očima.
Nijemo prolaze, kao da netko nevidljiv
premješta njihove figure.

Sanjam li ja to te beskrvne svijetove
dok me moja plava postelja
čeka u okrilju spilje na Biševu?

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Paranjača

ParnjačaU blizini željezničkih postaja
postavljene su stare lokomotive.
Crne se te gvozdene mašine
i čini ti se da čuješ kako fućkaju.

Pokreću se veliki kotači.
Isprva tromo, polako a zatim
se okreću sve brže, brže i brže.
Oči ložača veselo svjetlucaju.

Moja lokomotiva zastaje
na svim onim postajama,
gdje šarene cvjetne glavice,
tvore potku mozaika krajolika.

Maslačak, tratinčica, vodopija,
podbjel, plućnjak i kockavica
uvijek su razlog zaustavljanja
i predaha, u ljepoti trenutka.

Punim tu parnjaču svim onim
što će me vući naprijed.
Uporno ponavljam pjesme, pišem,
razmjenjujem riječi, tražim ljubav.

Umjesto crnog ugljena i dima
moju lokomotivu pokreću boje,
smirenost moslavačke ravnice,
i nježnost, draga nježnost bliskih.

Objavljeno u Uncategorized | 2 komentara