Brežuljci osjenčani lavandom.
Povija se mirisno plavetnilo
pod dodirom razigranog vjetra
tvoreći privid namreškanog mora.
Mlada žena u pastelnoj haljini,
lica sakrita ljetnim šeširom,
pregiba se lagano u struku
berući stabljike azurnog cvata.
Promatrajući iz daljine
doima se kao da zaranja
pod morsku površinu
pa izranja poput sirene.
Opoj cvjetova iz njenog naručja
ostat će joj na mekoj koži
i dok će je dragi ljubiti
udisati će miris nje, i lavande.
Sviđa ti se?
Sviđa mi se Učitavanje...
Povezano
O autoru Javorka Pangerčić
Pjesmama treba udahnuti život. Ne smije ih se ostaviti da
budu mrtvo slovo na papiru. Pjesme treba govoriti, ponavljati,
učiti ih napamet, razmišljati o riječima i naglašavati ih. S pjesmom
se treba družiti. Biti s njom od jutra do večeri. Pjesmom upotpunjavati vrijeme čekanja. Pjesme su tu da se daruju, razveseljavaju,
tješe i uzvisuju. Pjesmom dodirujemo onog drugog i pronalazimo
stihove koje su mu u tom trenutku najpotrebniji. Pjesma je most
od riječi koji povezuje dvije obale osobnosti. Posvetiti nekome
pjesmu, znači dati mu dio sebe, pri tome govoreći o onome kome
je pjesma namijenjena.
Neka me ljudi prepoznaju po pjesmama. Neka im se pri
govoru stihova zacrvene obrazi. Neka zasuču rukave i pokažu nakostriješene dlačice podlaktice, nakon odslušane pjesme.
Moja pjesma postaje vaša i kroz izgovorene riječi, bivamo
povezani. Ja koja dajem pjesmu i vi koji je prihvaćate.
i ova draga,pozdrav tebi ,umjesto šake sunca može šaka snijega
Lipa moja Lavanda, najvolila bi s Tobom učinit đir splitskim poratom.
uvijek te čekam s radošću