Slak

Objavljeno 23 kolovoza, 2013 objavio Javorka Pangerčić

Uz grubi, sivkasti kamen
uspuzale nježne vitice slaka.
Nebesko plave trubice
otvaraju danu svoje lice.

Krhkost je njihova snaga.
Krhkost je njihova ljepota.
Krhkost je njihov izričaj,
sve dok navečer ne skupe
svoje haljinice i lagano usnu.

O autoru Javorka Pangerčić

Pjesmama treba udahnuti život. Ne smije ih se ostaviti da budu mrtvo slovo na papiru. Pjesme treba govoriti, ponavljati, učiti ih napamet, razmišljati o riječima i naglašavati ih. S pjesmom se treba družiti. Biti s njom od jutra do večeri. Pjesmom upotpunjavati vrijeme čekanja. Pjesme su tu da se daruju, razveseljavaju, tješe i uzvisuju. Pjesmom dodirujemo onog drugog i pronalazimo stihove koje su mu u tom trenutku najpotrebniji. Pjesma je most od riječi koji povezuje dvije obale osobnosti. Posvetiti nekome pjesmu, znači dati mu dio sebe, pri tome govoreći o onome kome je pjesma namijenjena. Neka me ljudi prepoznaju po pjesmama. Neka im se pri govoru stihova zacrvene obrazi. Neka zasuču rukave i pokažu nakostriješene dlačice podlaktice, nakon odslušane pjesme. Moja pjesma postaje vaša i kroz izgovorene riječi, bivamo povezani. Ja koja dajem pjesmu i vi koji je prihvaćate.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

Gravatar
WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. ( Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. ( Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. ( Odjava /  Izmijeni )

Odustani

Spajanje na %s