Gotovo nečujno
bez naglih pokreta i glasanja
svakog dana silazi u vrt.
Obgrljena cinijama i ružama
udiše tišinu jutra
i nemuštim jezikom zaziva
ljubavnike.
Samo ona
čuje lepet svilenih krila
i gleda,uvijek zadivljeno
kako odabiru nevjestu
s kojom će pirovati
na zavjetu cvijeta i leptira.
Mladenka u širokoj,žarkoj haljinici
i on gizdav,urešen ornamentima
uranja svoja vitka ticala
u raskoš sladosti njenog bića
pred nijemim svjedokom vječnosti.
This slideshow requires JavaScript.
Sviđa ti se?
Sviđa mi se Učitavanje...
Povezano
O autoru Javorka Pangerčić
Pjesmama treba udahnuti život. Ne smije ih se ostaviti da
budu mrtvo slovo na papiru. Pjesme treba govoriti, ponavljati,
učiti ih napamet, razmišljati o riječima i naglašavati ih. S pjesmom
se treba družiti. Biti s njom od jutra do večeri. Pjesmom upotpunjavati vrijeme čekanja. Pjesme su tu da se daruju, razveseljavaju,
tješe i uzvisuju. Pjesmom dodirujemo onog drugog i pronalazimo
stihove koje su mu u tom trenutku najpotrebniji. Pjesma je most
od riječi koji povezuje dvije obale osobnosti. Posvetiti nekome
pjesmu, znači dati mu dio sebe, pri tome govoreći o onome kome
je pjesma namijenjena.
Neka me ljudi prepoznaju po pjesmama. Neka im se pri
govoru stihova zacrvene obrazi. Neka zasuču rukave i pokažu nakostriješene dlačice podlaktice, nakon odslušane pjesme.
Moja pjesma postaje vaša i kroz izgovorene riječi, bivamo
povezani. Ja koja dajem pjesmu i vi koji je prihvaćate.
Čudi me da nema više posjetilaca ovim prekrasnim pjesmama i fotografijama..
pozdrav
Svaki putnik namjernik dobrodošao je na ove stranice. Ako u njima nađe mira i zadovoljstva, njihova svrha je ispunjena.