Behar

behar

Nije mi žao cipela
umrljanih blatom, mokrih nogu,
klizave trave, do dođem
nadomak cvjetova

Uz stare ruševne kuće
u kojima već odavno
nitko ne stanuje,
polomljena su debala voćaka,
o kojima nitko ne brine.

Priroda to ne zna.
U proljeće okiti svaku
voćku tisućama cvjetića.
Odjene ih nebeskim skladom
anđeoskih drhtavih košuljica.

Cvijet i ja smo jedno.
Pupamo, cvatemo, osipamo se
i sutra, prekosutra
ostati će samo stihovi
a možda i njih vjetar odnese.

Oglasi

O autoru Javorka Pangerčić

Pjesmama treba udahnuti život. Ne smije ih se ostaviti da budu mrtvo slovo na papiru. Pjesme treba govoriti, ponavljati, učiti ih napamet, razmišljati o riječima i naglašavati ih. S pjesmom se treba družiti. Biti s njom od jutra do večeri. Pjesmom upotpunjavati vrijeme čekanja. Pjesme su tu da se daruju, razveseljavaju, tješe i uzvisuju. Pjesmom dodirujemo onog drugog i pronalazimo stihove koje su mu u tom trenutku najpotrebniji. Pjesma je most od riječi koji povezuje dvije obale osobnosti. Posvetiti nekome pjesmu, znači dati mu dio sebe, pri tome govoreći o onome kome je pjesma namijenjena. Neka me ljudi prepoznaju po pjesmama. Neka im se pri govoru stihova zacrvene obrazi. Neka zasuču rukave i pokažu nakostriješene dlačice podlaktice, nakon odslušane pjesme. Moja pjesma postaje vaša i kroz izgovorene riječi, bivamo povezani. Ja koja dajem pjesmu i vi koji je prihvaćate.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s