Arhiva Autora: Javorka Pangerčić

Ima u mirisu đurđica nešto od dobrote čovjeka. One njegove bjeline, mira, potrebe da suosjeća. Dok u maloj posudi, između velikih listova, proviruje par stapki bijelih, bijelih zvončića opoj njihov, uvlači se u sve kutke prostora i čula. I dobrota … Nastavi čitati →

Desnom rukom zamahnem a nogu savinem u koljenu. Lijeva ruka i noga ispružene su uz tijelo. Tako se svake večeri otiskujem u modrinu snova. Klizim među travkama, izvijam vretenasto tijelo a meduze su mi svjetiljke. Plivam od Suska, Cresa, Visa … Nastavi čitati →

U blizini željezničkih postaja postavljene su stare lokomotive. Crne se te gvozdene mašine i čini ti se da čuješ kako fućkaju. Pokreću se veliki kotači. Isprva tromo, polako a zatim se okreću sve brže, brže i brže. Oči ložača veselo … Nastavi čitati →

Da li si stvarno trčala Radićevim trgom očekujući da se gomila raznobojnih listova zakovitla zrakom i nježno lelujajući polako prikloni zemlji? Vidim te kako skupljaš to lišće, stalno u nedoumici jesi li izabrala ono najljepše. Koje? Crveno, žuto, zeleno, smeđe … Nastavi čitati →

Gotovo nečujnobez naglih pokreta i glasanjasvakog dana silazi u vrt.Obgrljena cinijama i ružamaudiše tišinu jutrai nemuštim jezikom zazivaljubavnike. Samo onačuje lepet svilenih krilai gleda,uvijek zadivljenokako odabiru nevjestus kojom će pirovatina zavjetu cvijeta i leptira. Mladenka u širokoj,žarkoj haljinicii on gizdav,urešen … Nastavi čitati →

Eh, da mi je galeb biti! Letjeti, letjeti na kresti vala predahnuti. Tamo gore, u visine stremiti. Krilima se oblaka dotaći. Glasnim krikom svojem jatu kliktati. U modre dubine roniti. Srebrnu ribu Suncu pokazati. Brazdu bijelog jedrenjaka pratiti S vjetrom … Nastavi čitati →