Arhiva Autora: Javorka Pangerčić

O autoru Javorka Pangerčić

Pjesmama treba udahnuti život. Ne smije ih se ostaviti da budu mrtvo slovo na papiru. Pjesme treba govoriti, ponavljati, učiti ih napamet, razmišljati o riječima i naglašavati ih. S pjesmom se treba družiti. Biti s njom od jutra do večeri. Pjesmom upotpunjavati vrijeme čekanja. Pjesme su tu da se daruju, razveseljavaju, tješe i uzvisuju. Pjesmom dodirujemo onog drugog i pronalazimo stihove koje su mu u tom trenutku najpotrebniji. Pjesma je most od riječi koji povezuje dvije obale osobnosti. Posvetiti nekome pjesmu, znači dati mu dio sebe, pri tome govoreći o onome kome je pjesma namijenjena. Neka me ljudi prepoznaju po pjesmama. Neka im se pri govoru stihova zacrvene obrazi. Neka zasuču rukave i pokažu nakostriješene dlačice podlaktice, nakon odslušane pjesme. Moja pjesma postaje vaša i kroz izgovorene riječi, bivamo povezani. Ja koja dajem pjesmu i vi koji je prihvaćate.

Bjelovarske magle

Ova galerija sadrži 3 fotografije.

Oglasi

Galerija | Ostavi komentar

Utišana pjesma

Promocija moje knjige “Utišana pjesma” održana je 13.4.2018. u 19 sati u Narodnoj knjižnici Petar Preradović. Više na ovom linku..

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Behar

Nije mi žao cipela umrljanih blatom, mokrih nogu, klizave trave, do dođem nadomak cvjetova Uz stare ruševne kuće u kojima već odavno nitko ne stanuje, polomljena su debala voćaka, o kojima nitko ne brine. Priroda to ne zna. U proljeće … Nastavi čitati

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Moje i tvoje plavo

Moje plavo je u potočnicama, zumbulima i kalničkim zvončićima. Safiri u paperju trave. Nadam im se, dočekujem ih. Spremam pehare bistre vode i plavo i ja postajemo harmonija. Tvoje plavo nema kraja. Ono je u tebi. Hropće, uzdiše, šumi, valja, … Nastavi čitati

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Ima u mirisu đurđica…

Ima u mirisu đurđica nešto od dobrote čovjeka. One njegove bjeline, mira, potrebe da suosjeća. Dok u maloj posudi, između velikih listova, proviruje par stapki bijelih, bijelih zvončića opoj njihov, uvlači se u sve kutke prostora i čula. I dobrota … Nastavi čitati

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Gdje je moja postelja

Desnom rukom zamahnem a nogu savinem u koljenu. Lijeva ruka i noga ispružene su uz tijelo. Tako se svake večeri otiskujem u modrinu snova. Klizim među travkama, izvijam vretenasto tijelo a meduze su mi svjetiljke. Plivam od Suska, Cresa, Visa … Nastavi čitati

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Paranjača

U blizini željezničkih postaja postavljene su stare lokomotive. Crne se te gvozdene mašine i čini ti se da čuješ kako fućkaju. Pokreću se veliki kotači. Isprva tromo, polako a zatim se okreću sve brže, brže i brže. Oči ložača veselo … Nastavi čitati

Objavljeno u Uncategorized | 2 komentara