Promocija moje knjige “Utišana pjesma” održana je 13.4.2018. u 19 sati u Narodnoj knjižnici Petar Preradović. Više na ovom linku..
Nije mi žao cipela umrljanih blatom, mokrih nogu, klizave trave, do dođem nadomak cvjetova Uz stare ruševne kuće u kojima već odavno nitko ne stanuje, polomljena su debala voćaka, o kojima nitko ne brine. Priroda to ne zna. U proljeće … Nastavi čitati
Moje plavo je u potočnicama, zumbulima i kalničkim zvončićima. Safiri u paperju trave. Nadam im se, dočekujem ih. Spremam pehare bistre vode i plavo i ja postajemo harmonija. Tvoje plavo nema kraja. Ono je u tebi. Hropće, uzdiše, šumi, valja, … Nastavi čitati
Ima u mirisu đurđica nešto od dobrote čovjeka. One njegove bjeline, mira, potrebe da suosjeća. Dok u maloj posudi, između velikih listova, proviruje par stapki bijelih, bijelih zvončića opoj njihov, uvlači se u sve kutke prostora i čula. I dobrota … Nastavi čitati
Desnom rukom zamahnem a nogu savinem u koljenu. Lijeva ruka i noga ispružene su uz tijelo. Tako se svake večeri otiskujem u modrinu snova. Klizim među travkama, izvijam vretenasto tijelo a meduze su mi svjetiljke. Plivam od Suska, Cresa, Visa … Nastavi čitati
U blizini željezničkih postaja postavljene su stare lokomotive. Crne se te gvozdene mašine i čini ti se da čuješ kako fućkaju. Pokreću se veliki kotači. Isprva tromo, polako a zatim se okreću sve brže, brže i brže. Oči ložača veselo … Nastavi čitati
Da li si stvarno trčala Radićevim trgom očekujući da se gomila raznobojnih listova zakovitla zrakom i nježno lelujajući polako prikloni zemlji? Vidim te kako skupljaš to lišće, stalno u nedoumici jesi li izabrala ono najljepše. Koje? Crveno, žuto, zeleno, smeđe … Nastavi čitati
Gotovo nečujnobez naglih pokreta i glasanjasvakog dana silazi u vrt.Obgrljena cinijama i ružamaudiše tišinu jutrai nemuštim jezikom zazivaljubavnike. Samo onačuje lepet svilenih krilai gleda,uvijek zadivljenokako odabiru nevjestus kojom će pirovatina zavjetu cvijeta i leptira. Mladenka u širokoj,žarkoj haljinicii on gizdav,urešen … Nastavi čitati
Eh, da mi je galeb biti! Letjeti, letjeti na kresti vala predahnuti. Tamo gore, u visine stremiti. Krilima se oblaka dotaći. Glasnim krikom svojem jatu kliktati. U modre dubine roniti. Srebrnu ribu Suncu pokazati. Brazdu bijelog jedrenjaka pratiti S vjetrom … Nastavi čitati
Javorka Pangerčić 