Čekam te maleno moje!
Slutim te u osmijehu roditelja,
majci što nježno miluje trbuh,
odjeći koja će te dočekati,
kolicima već spremnim za šetnju,
krevetiću s presvlakama od malih pandi,
bočicama, dudicama, zvečkama..
Čekam te ja, tvoja baka
da zanijemim pred milinom ti lica,
rasprsnem se u mekoći osjećaja,
rastočim suzama nepojmljive ljepote,
ponavljam ti ime bez prestanka,
grlim i ljubim sve poznate,
javljajući im, da si nam došao.
Čekam te drago moje luče
da uhvatim tu malenu ruku,
pomilujem svileno paperje glave,
poljubim ti ružičasto stopalo,
privinem u toplinu naručja,
zaustavim vrijeme, zvukove, bilo što,
i slušam tvoje tiho disanje.
Bjelovar 28.5.2014.
Kliknite na sliku za uvećani prikaz.
U Domu za starije osobe Trešnjevka obilježen je Majčin dan čitanjem pjesama. Moja draga mama Ivanka Markus recitirala je ponosno moje dvije pjesme – Grlim te majčice moja i Jastuk za moju mamu. U predvorju je postavljena izložba mojih pjesama i fotografija – Pjesma u torbi. 
Diraš me plavom ljepotom irise.
S tobom se uspoređuju
kristali jutarnjih svitanja,
ogledalo planinskog jezera,
vodopijin cvijet na Karpatima,
more, more u tihom snatrenju,
pokrivač azurnih sanja,
šljive orošene rosom djetinjstva,
i moja modra svilena haljina.
Imam te u sebi.
Nosim u kamenu prstena.
Milujem vrat tvojom maramom
i osjećam svu dubinu mira
koji mi ulijevaš,
plavi irise…
Nema je više.
Na mjestu gdje je godinama rasla,
samo odsječena praznina.
Kada umre poznato nam lice,
u mozaiku života,
jedan kamenčić prestane sjati.
Zamuti se i lagano pulsirajući, utihne.
Što je s drvećem?
Da li je ono samo puka dekoracija
naše svakodnevice ili…?
Žalosne vrbe nema više.
Svjedočila sam njenim mjenama.
Pupanju, listanju, igri lahora u granama,
titranju lišća i njegovom izdisaju,
i snijegom prekriveni san krošnje.
Ne znam zašto su je odsjekli.
Kao i kad nam umre netko drag,
uvijek je to prerano, teško.
Ostaju fotografije, riječi u pjesmama
i saznanje da šum njenih podatnih šiba,
zauvijek je, utihnuo u meni.
Mirna voda jezerceta, ogledalo je,
u kojem se žuti tulipani, dive svojoj gracioznosti.
Propupale grane divljih kestenova i savitljive šibe žalosnih vrba,
naviruju se preko tulipanovih ramena,
želeći pribaviti dokaz svoje budnosti.
U vodi, naziru se crvene i zlatne ribice,
što se gipkim pokretima vretenastih tijela,
provlače kroz šaš i lokvanje.
Prve zrake sunca lome se na kristalnoj površini i dok grad još spava,
jezerce diše u njegovom naručju.
Tako to biva u mojim snovima,
koji se polako pretaču u sliku,
dragog mi Bjelovara.
Jezerce
U subotu 22.ožujka diljem Hrvatske obilježen je Dan narcisa. To je humanitarna akcija u kojoj se prodajom narcisa prikupljaju sredstva namjenjena prevenciji i ranom otkrivanju raka dojke u žena. Tako je bilo i u Bjelovaru gdje su Udruga žena oboljelih od karcinoma dojke i Županijska liga za borbu protiv raka, na bjelovarskoj tržnici, organizirali prodaju narcisa i podjelu promotivnih materijala. Odlučila sam da se pridružim ovoj akciji i ponudila svoju pjesmu Narcise. To je prvi put da ovakvu akciju prati pjesma – riječi su Želimira Bertića, predsjednika županijske lige. Ponosna sam i sretna zbog toga.
Narcise
Sunce još nije dotaklo narcise
ostavljene u boci na bolničkom prozoru.
Otvaram okno i stapam se s nježnom
bjelinom uzdrhtalih latica.
Na svakom cvijetu ih je šest, a u sredini
nektar čuva, mali žuti pehar.
Vjetrić lagano pomiče tu krhkost ljepote
i do mene naplavljuje njihov miris.
Razabirem i jasno zviždukanje kosa.
Unosim cvjetove u sobu i sada
opet možemo pričati, od jutra do večeri,
o njihovim filigranskim snovima.
