Čekam te maleno moje!
Slutim te u osmijehu roditelja,
majci što nježno miluje trbuh,
odjeći koja će te dočekati,
kolicima već spremnim za šetnju,
krevetiću s presvlakama od malih pandi,
bočicama, dudicama, zvečkama..
Čekam te ja, tvoja baka
da zanijemim pred milinom ti lica,
rasprsnem se u mekoći osjećaja,
rastočim suzama nepojmljive ljepote,
ponavljam ti ime bez prestanka,
grlim i ljubim sve poznate,
javljajući im, da si nam došao.
Čekam te drago moje luče
da uhvatim tu malenu ruku,
pomilujem svileno paperje glave,
poljubim ti ružičasto stopalo,
privinem u toplinu naručja,
zaustavim vrijeme, zvukove, bilo što,
i slušam tvoje tiho disanje.
Bjelovar 28.5.2014.
Kliknite na sliku za uvećani prikaz.
U Domu za starije osobe Trešnjevka obilježen je Majčin dan čitanjem pjesama. Moja draga mama Ivanka Markus recitirala je ponosno moje dvije pjesme – Grlim te majčice moja i Jastuk za moju mamu. U predvorju je postavljena izložba mojih pjesama i fotografija – Pjesma u torbi. 
Diraš me plavom ljepotom irise.
S tobom se uspoređuju
kristali jutarnjih svitanja,
ogledalo planinskog jezera,
vodopijin cvijet na Karpatima,
more, more u tihom snatrenju,
pokrivač azurnih sanja,
šljive orošene rosom djetinjstva,
i moja modra svilena haljina.
Imam te u sebi.
Nosim u kamenu prstena.
Milujem vrat tvojom maramom
i osjećam svu dubinu mira
koji mi ulijevaš,
plavi irise…
Nema je više.
Na mjestu gdje je godinama rasla,
samo odsječena praznina.
Kada umre poznato nam lice,
u mozaiku života,
jedan kamenčić prestane sjati.
Zamuti se i lagano pulsirajući, utihne.
Što je s drvećem?
Da li je ono samo puka dekoracija
naše svakodnevice ili…?
Žalosne vrbe nema više.
Svjedočila sam njenim mjenama.
Pupanju, listanju, igri lahora u granama,
titranju lišća i njegovom izdisaju,
i snijegom prekriveni san krošnje.
Ne znam zašto su je odsjekli.
Kao i kad nam umre netko drag,
uvijek je to prerano, teško.
Ostaju fotografije, riječi u pjesmama
i saznanje da šum njenih podatnih šiba,
zauvijek je, utihnuo u meni.
