Proljeće je vrijeme pjesnika

Lako je pjesnicima u proljeće.
Vizure su im pune jasnih boja
malenih cvjetova, vjesnika nadolazećeg.
Tko će prvi obznaniti se Suncu?
Visibabe, šafrani, jaglaci ili šumarice..

Razmiliti će se pjesnici livadama,
pridružiti pčelama i bumbarima,
zavodljivo poigravati s leptirima,
šuškati među travkama s mravima.

Pjesnici će se opijati mirisima zumbula,
pjevati u rano jutro sa ševama,
grliti se s mladicama breza i javora,
razgolititi se pred plavetnilom svoda.
Krv će njihova strujati poput sokova
što nadiru iz uspavanih dubina.

Pjesnici žude za ljepotom koja nadolazi.
Nisu i ne mogu biti ravnodušni.
Ja sam pjesnik, i ti si pjesnik.
Toliko je puno pjesnika oko nas.
Proljeće nas je probudilo, ujedinilo
da ispjevamo himnu njegovom dolasku.

Eheeej proljeće, tu smo! Dobrodošlo!

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Ja sam sumo borac

Kažu mi: Ne daj se! Bori se!
A ja zasučem rukave,
pokazujem nabrekle mišiće
i svima glasno odgovaram:
Ne dam se. Ja sam sumo borac.

Na tvrdom tatamiju
gledam protivnika u oči
a on poskakuje, čas naprijed,
čas nazad, pa odskoči u stranu.
Vrebam ga, jer ja sam sumo borac.

Ponekad me uspije dohvatiti.
Stisne mi vrat silovito, grubo
a ja gledam kako da se izvučem.
Zato puno jedem da budem jaka
jer u meni vrije krv, sumo borca.

Ma, što mi ustvari mogu
ti rarozi, hlapovi, grancigule,
škampi i malešne kozice?
Ništa! Pojest ću ih na buzaru.
Jer ja, ja sam sumo borac.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Promocija zbirke pjesama – Pjesma u torbi

pogled-na-publikeU organizaciji Vijeća ogranaka Matice Hrvatske Bjelovarsko Bilogorske županije, 03.10.2013. na prepunom Studijskom odjelu Narodne knjižnice u Bjelovaru, održana je promocija moje druge zbirke pjesama pod naslovom Pjesma u torbi.

anita-cita-pjesmu-i-hrt-i-slaven

Stihove su govorili Anita Franjević, Zlata Čorba, Tifka Božić i Javor Pangerčić kojima se od srca zahvaljujem na njihovom doprinosu ove lijepe kulturne priredbe. Isto tako bih htjela zahvaliti Slavenu Klobučaru, uredniku knjige i Slavenu Banduru koji je bio prekrasna, dobro pogođena glazbena pratnja na gitari.

razgovor-nakon-promocije-i-slaven-na-gitari

Ovim putem bih se zahvalila i svim onim dragim ljudima koji su došli i uveličali ovu priredbu. Od srca se zahvaljujem na Vašoj podršci i potpori da i dalje radim i pišem. I da, hvala na cvijeću!

potpisivanje-knjiga-i-cvijece

Spavaj mi cvijeće

Spavaj mi,spavaj cvijeće moje milo!
Obraćam se ružama, astromerijama,
ljiljanu, egzotičnom zelenom anturimu
i nebrojenim, bijelim cvjetićima gipsofile.

Spremam ih na počinak, kao djetešce,
unoseći buket po buket, vazu za vazom,
u hladnu sobu, grleći ih pogledom,
dotičući nježno baršunaste glavice.

I tada, opet, sve oživi. Prospu se zrakom
zvonki glasovi, stihovi što se srebre,
potiho prebiranje po žicama gitare
i lica s ucrtanim, nasmijanim dušama.

Sanjamo i ti i ja i cvijeće,
dok nas obavija miris eukaliptusa,
da opet smo zajedno, posve uronjeni
u bezvremensku milost, darovanog trenutka.

potpisivanje-knjige

Slika | Objavljeno by | Ostavi komentar

Pjesma u torbi

Pjesma u torbi

Slika | Objavljeno by | Ostavi komentar

Slak

Uz grubi, sivkasti kamen
uspuzale nježne vitice slaka.
Nebesko plave trubice
otvaraju danu svoje lice.

Krhkost je njihova snaga.
Krhkost je njihova ljepota.
Krhkost je njihov izričaj,
sve dok navečer ne skupe
svoje haljinice i lagano usnu.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Moja dva sina

Moja dva sina
su dva jelena vita,
dva medvjeda mrka,
dva orla sura,
dva dorata crna.

Moja dva sina
nisu više mladunčad
što se kriju iza majke,
već su oni sada ti,
čijoj zaštiti se utičem.

Moja dva sina
su svakodnevna ljubav.
Od nježnog poljubca u ruku,
do meko izgovorenih riječi,
i onim, slatkim dodirom duša,
očitanim večernjim SMS-om.

Moja dva sina
dišu skupa s menom
i sada kad razgovaramo očima
svjesna sam, više nego ikad,
da imam dva sina.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Nevidljiva

Prolazim ulicama moga grada.
Susrećem kolege,susjede i poznanike.
Prolazim pored njih kao duh,
utvara, prikaza ili možda anđeo.
Stavljam osmijeh prepoznavanja na lice
a susrećem ljude bez mimike
kako nijemo klize pored mene.

Što se to dogodilo? Ja sam živa
i ista duša traži se u pogledu drugih.
Znam da sam u ruletu života
izgubila boje, žetone i bliskost.
Vatrenocrvena postala je astenički bijela
a rodna voćka puna je jalovih grana.
Umjesto gugutanja grlice, graktanje gavrana.

Kako da im obznanim da sam ista?
Znam, znam nosit ću cvijeće u rukama.
Ono će mi biti posjetnica i fotografija.
Pustit ću ružama, frezijama i božurima
da govore umjesto sleđenih usana.
Čekat ću, sve dok mi ne kažu:
Evo dolazi naša dama s đurđicama!

Image

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Stara Drava

Neka je čulnost
u dodiru neba,
oslikanog tamnim oblacima
i rijeke
što prima njegov odraz.

Kao muškarac i žena
što putenošću iskazuju vječnost
voda i nebo
združuju se.

Osjećaju to labudovi,
lijepe bijele perjanice,
uvijaju vratove, maze se.

A ljudi koji su
došli izdaleka,
prolaze obalom rijeke,
zaneseni.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Zvuk

Škrguće, škrebenči, cijuče,
iskašljava metalne zvukove,
štekće, zuji, slijedi
svoj nepravilni hod.
To su jedini podražaji
koji dopiru do mene.
Lica čvrsto stegnuta maskom
ćutim se u beskraju.

Zvuk nade, koji me ubija i liječi.
Nema boja, mirisa, opipa
samo nesigurno obečanje.
Odgodu.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Anestezija

Znam da ćete skrbiti
nad radom moga srca,
pravilnog disanja, tlaka,
svih znakova života.

Sve vam to povjeravam
ali nemojte zaboraviti
livade pune maslačaka,
subotnja jutra u Botaničkom vrtu,
raskoš bijelih magnolija,
igre s morskim medvjedicama,
lavandu, ah ne zaboravite lavandu
jer sve to struji mojim venama.

Ako me probudite bez toga,
nosit ću isto ime
ali to više neću biti ja.
Bdijte nad mojij bojama,
mirisima, pijesku među prstima.

Sve to udahnite u mene,
prije nego što se probudim,
da budem cjelovita, puna i svoja.

Objavljeno u Uncategorized | 1 komentar