Ja sam sumo borac

Kažu mi: Ne daj se! Bori se!
A ja zasučem rukave,
pokazujem nabrekle mišiće
i svima glasno odgovaram:
Ne dam se. Ja sam sumo borac.

Na tvrdom tatamiju
gledam protivnika u oči
a on poskakuje, čas naprijed,
čas nazad, pa odskoči u stranu.
Vrebam ga, jer ja sam sumo borac.

Ponekad me uspije dohvatiti.
Stisne mi vrat silovito, grubo
a ja gledam kako da se izvučem.
Zato puno jedem da budem jaka
jer u meni vrije krv, sumo borca.

Ma, što mi ustvari mogu
ti rarozi, hlapovi, grancigule,
škampi i malešne kozice?
Ništa! Pojest ću ih na buzaru.
Jer ja, ja sam sumo borac.

O autoru Javorka Pangerčić

Pjesmama treba udahnuti život. Ne smije ih se ostaviti da budu mrtvo slovo na papiru. Pjesme treba govoriti, ponavljati, učiti ih napamet, razmišljati o riječima i naglašavati ih. S pjesmom se treba družiti. Biti s njom od jutra do večeri. Pjesmom upotpunjavati vrijeme čekanja. Pjesme su tu da se daruju, razveseljavaju, tješe i uzvisuju. Pjesmom dodirujemo onog drugog i pronalazimo stihove koje su mu u tom trenutku najpotrebniji. Pjesma je most od riječi koji povezuje dvije obale osobnosti. Posvetiti nekome pjesmu, znači dati mu dio sebe, pri tome govoreći o onome kome je pjesma namijenjena. Neka me ljudi prepoznaju po pjesmama. Neka im se pri govoru stihova zacrvene obrazi. Neka zasuču rukave i pokažu nakostriješene dlačice podlaktice, nakon odslušane pjesme. Moja pjesma postaje vaša i kroz izgovorene riječi, bivamo povezani. Ja koja dajem pjesmu i vi koji je prihvaćate.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s